Tekstovi i sastavi

nesto lepo

Generalna — Autor svastarica1701 @ 15:30
 Dan je lep onoliko koliko ste privlacni sami sebi.

,,Sve na svetu želi da bude premošćeno, da se nadje druga obala,,

Generalna — Autor svastarica1701 @ 16:26
,,Sve na svetu želi da bude premošćeno, da se nadje druga obala,,


Mehmed pasa Sokolović, 1516. Godine kao jedan od nesrećnika danka u krvi, podigao je velelepni most od kamena.sa čak jedanaest lukova. Preko reke Drine u šarenolikom Višegradu. 

Mostovi jesu tvorevine koje traju vekovima i nose sa sobom razne  emocije i priče. Raznolike ljude koji u sebi nose pesmu, plač, sreću, tugu, jad..Preko njih prelazimo s'jedne strane na drugu.Vežu mnoge uspomenama i raznim pričama. Upravo jedan takav, bio je sagradjen u Višegradu. Možda i jedini o kome se kroz roman pisalo i kojim se sudbina ljudi kosila njime.
Sav od kamena i živih legendi koje ga veličaju. Unose u njega strasne i lepe dogadjaje koji su se bas na njemu odigrali. Počev od sazidavanja dece u stubve samog mosta do upoznavanja omladine i najlepsih životnih trenutaka.  Dve stvari u tome  su zajedničke. Plač dece od bola i tuge u samoj konstrukciji mosta do plača izazvanog srecom za nov početak zajednickog života dvoje mladih. Dakle, iz krajnosti u krajnosti..sa jedne strane na drugu. Bas kao sto je i sam most sagradjen.  Same legende koje ga opisuju unose u njega zračak života kako bi ga održale velikim i tako svestranim. Pun tajni i raznih ćudi. Ovaj most o kome nas pesnik, Ivo Andrić piše. Ima svoju veličinu i znamenje.  Zasnovan na vise delova, pak ispisan u jednu celinu. Sto nam jasno govori da je most sam po sebi preživeo mnoga desavanja. U drugu ruku, isti most, možemo porediti  sa ljudima koji mučno dele istu sudbinu. Tu je, i sagradjen je da bi nam pokazao da sve prolazi, a on ostaje kako bismo videli bar delic prošlosti ljudske sudbine koja počiva na istom. Andrić pripoveda o turskim vremenima u Bosni. Ne tako slavnim i lepim. No uglavmo hronoloski redja dogadjaje sastavljajući idealnu celinu. Bas kao sto je ljudski život. Od rodjenja do smrti.. Obasipani smo uspomenama koje su za svaku doba tog života posebne i od značaja. Na kraju, kada dah  prestane i dusan telo napusti.. U tim sekundama prisecamo se svega sto nam je život sačinjavalo. I sve ružno bude manje bitno. Tužno i jezivo je saživeti se sa tom osobom na samom raskršću života i smrti. Jedno je istina.  Možemo imati dusevni mir i nadatinse tome, raditi na istom… Jer mi smo ono sto činimo za nas. Jer mi smo ono sta smo u našim mislima. Mi smo nasa granica, i mi pomeramo te granice. 
Zasto je most glavni lik zapravo u romanu , Andrić sve vreme govori indirektno a nesnosno se svaki put vraća istom zaključku. ,,Sve je tu, most je tu.,, sudbina ljudi biva drugačija svakome. Ali most trpi, biva pregažen i bogatiji za bar jos jednu reč kad tuga iz duse progovori. Kada se dete nasmeje  dok vidi ribu u vodi. Dani, godine, decenije prolaze, a on ostaje. Noseći sa sobom stotine i hiljade drugačiji nogu, ruku, ociju, osmeha ili pak suza. Prelazeći sa jedne strane  na drugu, prolazimo i pomeramo svoje granice. Ononsto ostane iza nas služi nam da se vratimo odakle smo dosli. Jer tamo je nas dom, tamo je nase blago. Tamo smo mi i nase znamenitosti.
,,sve prolazi, ostaju mostovi,,.

zapitate li se mozda?

Generalna — Autor svastarica1701 @ 00:51

U kom trenutku covek iza sebe se osvrne  kada pogresi? i zasto ne, pre nego li pogresi?

i koliko cesto su bas takve greske pogubne po tu licnost?

Ja sam se uvek osvrtala ali u vecini slucajeva kada je nesto vec bilo gotovo. 

mnogi takvi postupci doveli su me do zida. tamo gde je mracno gde sam sama sa sobom, gde jednostavno gubim razum, ali jednu jedinu stvar u tom trenutku nisam razumelal i jos uvek je ne razumem. zasto se nikad nisam zapitala koliko je bilo tesko da se razmisli i vide svi uglovi kojihrle ka tom  ,,cilju,, . Jedino na sta sam obratila paznju jeste resavanje istog problema do koga ne bi doslo da sam samo par minuta, sekundi ili dan ranije razmislila o istom. Preveliki ponos, umeo je da me dovede do granica koje sam pomerala sama u negativnom smeru, daleko ispod nule.Na trenutak se zapitam, kada u svom svetu tisine, dno vec polako vidim. Zasto je toliko tesko preci preko ponosa, pregaziti neke stvari zarad boljih dana..ili mira, ako nista drugo. Zasto je lakse okriviti druge za svoj neuspeh ili se  krisom podsmevati tudjem neuspehu zarad nas ,,bolji status,, . Koliko to odlikuje coveka i imamo li svi mi u nama tu malu dozu sebicnosti u kojoj je vidookrug drugih na trenutak nebitan kada nam je reputacija ugrozena.  Da  li je to normalno i u kojoj kolicini. pitanja su koja mi ne izlaze iz glave kada nakon teskog dana,  nesuglasica i besa  lezim nocu sama i razmisljam gde sam pogresila i zasto mi ponos nije dopustio da uradim neke stvari drugacije. U drugom trenutku zanemim pred sobom jer neke odluke koje sam donela prebrzo, mozda i jedu one koje traju i trajce za dane koji dolaze. zahvalna sam na tome. 

 #pravopis_nje_kljucna_stvar_u_trenutku_kada_reci_iz_dna_duse_kolebaju_za_ispoljavanjem.

#greske_se_isprave_kako_u_zivotu_tako_i_u_tekstu_osuda_ce_biti_uvek_ali_ih_ne_trebamo_postavljati_kao_prepreku_nasem_cilju. 

 


Sagledajte stvari iz vise ugla. Nekada, to sto se krije u recima, moze i ne mora biti istina.

Generalna — Autor svastarica1701 @ 21:39
11. Septembra davnih  devedesetih. Kroz tamu i sumrak proletela je Zvezda visoko na nebu.  spustala se pravo ka meni. Pomisao koja mi je tog trenutka prosla kroz moždane vijuge bila je samo jedna. Da sve nestane i sve prestane.

Tmurne noći, danima mi provlače košmare kroz san. Padovi, ujedi, ubodi… Nestvarno a tako pociva na istini. Nisam ni sigurna koju noć za redom ne prospavanu vučem. 
Tisti i boli neka seta i jad. Daleko si. 
Daleko od očiju mojih, mog tela a tako blizu i kucas u meni.
 Tama nad gradom u kojem provodim dane i noći…. Sve je pustoš, sve je prazno a ti opet..daleko.
Nisam ni  mislila o tome koliko je tesko imati pa nemati. Vetrovi su poludeli, oluja i pljusak vec dva sata bez prestanka samaraju  prozore nad mojom glavom. Čujem muziku u usima, valcer... plesemo. I negde u daljini vrisak deteta koje je ostalo bez igde ikoga. Samo, na pučini, u sred bure i nemilosrdi okeana. Tugo nebeska!, rekoh!!! Kad ce sve  ovo prestati… Iluzija ili stvarnost?! Vapaji za toplinom, krici za mirom.
Dragi, kad tresnja procveta, i plod poraste. Seticu se tebe u tvojih rumenih obraza. To dete u meni koje te jos uvek želi, danima je samo… Na kraju sveta, bez igde ikoga. Siroče u majke a otkucaji mnogih po strani ne predstavljaju Nista. Tugo nebeska… Otvori mi nebo, dopusti da zračak Sunca ogreje moje odaje, da preplane ten na podslikanom platnu, hibiskus procveta i zamirise trasom. O, nevero moja, bes i sebičnost mi oduzmi… Otvori kavez koji me gusi. 

Nedostajes mi čežnjo, nedostajes mi rano. Kad jutro osvane i zavesa zatreperi. Kad mačak zamjauče, ti me ne izneveri.

Poceti zivot od nule!

Generalna — Autor svastarica1701 @ 16:19

Postovani moji, danas je moj prvi dan  ovde. 

Danas sam prvi put  u zivotu shvatila da sam bezvredna kao vestacko cvece na nekoj sahrani. 

Odlucila sam da menjam mnoge stvari u svom zivotu i krenem od nule. 

 Pocev od same sebe. Generalno jako dugo imam zelju da budem blogerka i verujem da cu uspeti.  Vodila sam jako nezdrav zivot do danasnjeg dana i pocela je u meni neka strasna paucina da se hvata. Po prvi put sam osetila potrebu da zivim i menjam sebe za bolji i zdraviji zivot. Danas se ,,refresuje,, moj stari zivot i brisu stare navike. Vracam se ono cemu sam bila nekada jako puno posvecenaa, zapravo pisanje sastava, iznosenje misljenja... ispoljavanje energije i emocija kroz reci, mogla je da vam opise stara ja, koja ce se polako  odazvati. jedna i najvaznija stvar u pokretanju  mnogih jeste podrska, vera, nada i ljubav... posedujem sve ovo. Ne sumnjam u prelazenje ove misije.  Pratite me i menjajmo svi svoje lose navike zajedno.. budimo podrska jedni drugima, budimo zajedno. Jaci smo!!!!

Wink 2022-05-182022-05-182022-05-1816:19:20


Čestitamo

Generalna — Autor svastarica1701 @ 16:02
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs